elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

26 feb 2009 - biznis
U Kolubari novi bager vredan 77 miliona evra

26 Feb 2009 - beta
Za postepeno povećanje cene struje

24 Feb 2009 - blic
Slaba vajda od kilovata

23 Feb 2009 - status
EPS IZMEĐU KRITIKA I PODVIGA

23 Feb 2009 - status
Nove elektrane su nužnost

23 Feb 2009 - politika
Uključi se na internet za krađu struje

21 Feb 2009 - beta
EPS: Povećana potrošnja, struje ima dovoljno

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 4712 do 4718 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


23 Feb 2009 - status - Nove elektrane su nužnost

Intervju sa Vladimirom Đorđevićem, direktorom EPS-a
EPS je objavio javni poziv velikim elektroprivredama da daju ponude za zajedničku izgradnju dve nove TE u Srbiji. Šta to konkretno podrazumeva? Da li je to, u neku ruku, prodaja akcija EPS-a?
To nije početak privatizacije EPS-a, ali je početak ulaska privatnog stranog kapitala u proizvodnju električne energije u Srbiji. EPS najpre treba da promeni status, da postane akcionarsko društvo u vlasništvu države 100 odsto. Dakle, zatvoreno akcionarsko društvo koje će se jednog dana, kad vlasnik, država, odluči, otvoriti u određenom procentu. Tada će na berzu izaći besplatne akcije o kojima se na različite načine piše već dosta dugo. EPS, kao akcionarsko društvo, ulazi kao suvlasnik u dve nove kompanije čiji će suvlasnici biti EPS i strateški partner. EPS će biti manjinski vlasnik. Te dve kompanije će izgraditi dve nove termoelektrane - Kolubara B, sa dva bloka po 350 megavata i treći blok u TE “Nikola Tesla” B, snage 700 megavata. EPS ostaje zasebna kompanija, bez promene vlasničke strukture, ali postaje suvlasnik u dve nove kompanije koje postaju novi proizvođači električne energije u Srbiji. Struja koju te dve kompanije proizvedu biće, u skladu sa ugovorima, prodavana isključivo EPS-u, po ceni koja bude ugovorena. Tako ćemo obezbediti i u narednim godinama, može se reći i decenijama, dovoljno struje za Srbiju. Cilj je da Srbija bude potpuno nezavisna kad je u pitanju električna energija, da sama sebi proizvede onoliko struje koliko joj je potrebno, pa možda da bude i viškova za regionalno tržište.
Kolika su ulaganja o kojima sad govorite?
Ulaganja u te dve nove termoelektrane su oko dve milijarde evra. Da bi bilo uglja za ta dva nova kapaciteta, kao i za postojeće, mora da se poveća i godišnja proizvodnja uglja za najmanje 13 miliona tona. Da bi se dostigla ta proizvodnja, u narednim godinama su potrebna ulaganja od oko 700 miliona evra. Ali, da bismo već 2012. godine imali više domaće struje, moramo da završimo modernizaciju TE-TO Novi Sad. I to kroz strateško partnerstvo. Nadamo se da ćemo od Vlade Srbije dobiti saglasnost i za taj projekat. Ističemo, samo zahvaljujući povećanju domaće proizvodnje iz kapaciteta koje smo imali i pre 18 godina, uspeli smo da značajno smanjimo uvoz, a redukcije su postale prošlost. Ali, EPS ima obavezu da jasno kaže - u tim objektima ima još samo malo rezerve, nedovoljno da bi se pratila potrošnja u godinama pred nama. Samo novi kapaciteti koji će pokriti rast potrošnje i koji će zameniti blokove stare 40 godina, obezbeđuju Srbiji dovoljno struje. Ako ne bude tih novih elektrana, Srbiju čeka novi veliki uvoz struje.
A redukcije?
Neće biti redukcija u Srbiji. EPS ima zakonsku obavezu da obezbedi redovno snabdevanje. I on će to činiti ili uz pomoć struje iz Srbije, ili iz uvoza. Mi kažemo da je jeftinije da to bude iz domaćih kapaciteta koje ćemo izgraditi. Kažemo kakvi su uslovi potrebni EPS-u da te kapacitete izgradi, što sam što sa partnerima. Na vlasniku je da odluči da li će Srbija i EPS biti elektroenergetski lider u regionu ili zemlja sa velikim manjkovima električne energije, zavisna od poremećaja na tržištu.
Očekujete li da će se javiti neke od velikih svetskih elektroenergetskih kompanija, s obzirom na to da cena struje u Srbiji još uvek nije tržišna i da je ekonomska kriza u svetu zaustavila mnoge razvojne projekte?
Ovo su atraktivni energetski projekti za koje se već dugo raspituju ugledne evropske elektroprivrede. Pre dve godine kad smo testirali zainteresovanost partnera za ove projekte, javilo se 17 kompanija. Javni poziv smo objavili 20. januara u Fajnenšel tajmsu, a već posle nekoliko dana javio se veliki broj mogućih partnera. Iako je recesija u svetu, očekujemo da se za izgradnju novih termoelektrana u Srbiji jave najveće elektroprivrede. Cena struje može da bude otežavajući faktor, ali tu struju iz novih termoelektrana kupovaće EPS. Nadamo se da ta cena neće biti viša od cene po kojoj ćemo mi prodavati tu struju kupcima, odnosno, verujemo da će kilovat-sat imati realniju cenu u narednim godinama i da će i u Srbiji zaživeti tržište električne energije. Sa socijalnim cenama nema tržišta. Srbija se obavezala prema EU da u ovoj oblasti uvede tržište, a da socijalu izmesti iz elektroprivrede u državne organe koji se bave tim pitanjima.
Da li je, u ovom trenutku, prihvatljivije za Vladu Srbije, koja to odobrava, podići cenu električne energije samo industrijskim, ili i industrijskim i individualnim potrošačima?
Treba da bude jasno da o ceni struje ne odlučuje EPS. Mi znamo šta je sve potrebno da se uradi u ovoj godini da bismo i sledeću zimu i sledeće godine bezbrižno dočekali. Stavimo na papir sve poslove, sve troškove, očekivani prihod uz cenu koja može, ali i ne mora da se desi, i sve to se pošalje Agenciji za energetiku. Ona ceni da li su naši troškovi opravdani i da mišljenje na naš plan. To ide pred vlasnika, Vladu Srbije. Ona praktično odlučuje kad i za koliko će poskupeti struja. Nama ostaje da u skladu sa onim što raspolažemo, što je naš prihod, uradimo najviše što je moguće. Ali, nije tajna, sa ovom cenom nema novca za razvojne projekte.
Koji su to projekti?
Plan razvoja EPS-a do 2015. godine je “težak” 9,2 milijarde evra. Znamo i strukturu tog novca. Dobar deo je iz prihoda, oko tri milijarde evra, koji se obezbeđuje prodajom naše robe po realnijim cenama. Bilo bi dobro da Vlada Srbije kad bude usvojila plan razvoja do 2015. utvrdi i dinamiku otklanjanja dispariteta cene električne energije. Ako se ispoštuje sve što se usvoji, neće biti problema. Biće i uglja i novih elektrana.
Ako ipak ne bude sve po planu?
Srbija nema alternativu. Mora da gradi nove elektrane. To rade sve zemlje koje brinu o svojoj sutrašnjici. Izgradnja 1.400 megavata košta dve milijarde evra. Bar 500 miliona evra će završiti u domaćoj privredi. Procene kažu da će direktno i posredno na tim projektima raditi oko 18.000 ljudi. Pa, koji to projekat može da uposli toliko ljudi? Tu je i revitalizacija HE “Đerdap”, izgradnja novih hidroelektrana na Drini zajedno sa Republikom Srpskom, otvaranje novih kopova uglja, modernizacija merne opreme u distribucijama...
Tu smo došli do dežurne teme - gubici električne energije u distribucijama? Kako ih smanjiti? Neki kažu da su tu i najveće rezerve EPS-a za povećanje prihoda.
Slažem se da smanjenje gubitaka električne energije može da poveća prihod EPS-a. Gubici su, recimo, 2003. godine bili 15,15 odsto, a 2007. godine 14,17. Uskoro ćemo imati podatke i za 2008, ali je izvesno da se trend smanjivanja nastavlja. Doduše, ne koliko mi želimo. Postoje i objektivni razlozi, ali i subjektivni. Za značajnije smanjivanje potrebne su investicije u mrežu, u mernu opremu, a potrebno je i da država stane uz distribucije i pomogne nam da smanjimo krađu električne energije. Za isto krivično delo - neovlašćeno korišćenje električne energije - različiti sudovi različito sude. Radnici distribucija često imaju probleme i na terenu prilikom isključivanja onih koji kradu struju, pa nam je potrebna i asistencija policije, koje nema baš uvek.