elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

26 Feb 2010 - novosti
Ibrom teče struja

26 Feb 2010 - kWh
Jedva čekamo tržište

26 Feb 2010 - kWh
Prestižni projekat GIS EDB

26 Feb 2010 - kWh
Reaktivna energija bespotreban trošak

25 Feb 2010 - b92
Milijarde duga državnih firmi EPS-u

24 Feb 2010 - emportal
Projekat rumunsko-bugarske HE čeka odgovor Srbije

23 Feb 2010 - youth
Vi ste nam potrebni - konkurs za pripravnike

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 4306 do 4312 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


26 Feb 2010 - kWh - Jedva čekamo tržište

– Često se EPS-u zamera da je monopolista i da zahvaljujući tome nameće cenu električne energije uslovljavajući tobože i Vladu i kupce. Istina je, međutim, sasvim drugačija. Elektroprivreda Srbije jedva čeka da se i u praksi, a ne samo normativno, otvori unutrašnje tržište električne energije u Republici, jer će u takvim uslovima moći da pokaže sve svoje kvalitete i da dobije realnu cenu svog proizvoda, iz koje će moći da generiše sopstveni održivi razvoj – kazao je Dragan Vlaisavljević, direktor Direkcije EPS-a za trgovinu električnom energijom, objašnjavajući za naš list da naznačeni monopol EPS-a ima i svoju drugu stranu.
Svi se drže EPS-a
– Otuda – nastavio je Vlaisavljević – čak i ako uslovno prihvatimo da EPS ima monopolsku poziciju, ne treba smetnuti sa uma da ima i regulisanu cenu električne energije, koja ne pokriva ni sve troškove proizvodnje, prenosa i distribucije, a kamoli da omogućava nova ulaganja. Cena je, u stvari, takva da EPS jedva drži nos iznad vode. Ako ne verujete, proverite kolika je razlika između cene električne energije u zemljama u susedstvu ili na berzi i cene koju u tim zemljama plaćaju krajnji kupci, na distributivnom nivou. Neću da pominjem zemlje razvijenog Zapada, gde je cena na niskonaponskoj distributivnoj mreži i tri, četiri puta veća od proizvođačke, ali oni koji EPS-u zameraju monopolsko ponašanje treba da pogledaju barem cene u našoj okolini, ali da pri tome ne porede različite naponske nivoe kao što čine. U Srbiji, cene su regulisane i na visokom i na niskom naponu. I jedne i druge niže su od cena po kojima se električna energija može nabaviti na otvorenom tržištu. Da je tako, dovoljno svedoči to što niko od tarifnih potrošača koji su stekli pravo da biraju snabdevača još od 1. januara 2008. nije napustio EPS, a mogli su svi osim domaćinstava, koja će to pravo dobiti 2015. godine. U drugim zemljama je drugačije – tarifnim sistemom potrošači se „guraju“ u kvalifikovane. Kod nas je, tarifna cena toliko niska da nikoga ne motiviše da traži drugog snabdevača po- red državne kompanije JP EPS.
Druga strana monopolske medalje, prema rečima Vlaisavljevića, ogleda se, pre svega, u nezavidnom položaju EPS-a na domaćemtržištu i njegovoj obavezi da sve tarifne kupce u Srbiji, a to su svi potrošači, snabdeva po regulisanim cenama. Uz to, EPS je obavezan i da operatoru sistema JP EMS-u, za potrebe pokrivanja gubitaka na prenosnoj mreži i balansa u prenosnom sistemu, prodaje energiju takođe po regulisanoj ceni.
– Elektroprivreda Srbije nema monopol u proizvodnji električne energije. Poznato je, valjda, da se proizvodnjom električne energije u Sr- biji bave i drugi. To su zasada vlasnici malih elektrana, a uskoro će biti i vetrogeneratora, solarnih panela, pa i novih mini-hidroelektrana. Oni mogu kome hoće da prodaju energiju koju proizvode, ali do sada niko nije potražio kupca izvan EPS-a. I samo to dovoljno govori o infrastrukturi tržišta električne energije u Srbiji – naveo je Vlaisavljević i kazao da ono što se može posmatrati kao monopol EPS-a jeste gazdovanje delom prenosnog i celinom distributivnog sistema. Tu se, međutim, kako je rekao, stvari neće promeniti ma koliko se tržište razvijalo, jer niko neće graditi nove trafo-stanice i razvlačiti dalekovode da bi plasirao deo energije.
– Pod kojim uslovima i po kojoj ceni se prenosni i distributivni sistem koriste za plasman energije određuje Agencija za energetiku (AERS), koja je regulator elektroenergetskog sistema u celini. To je po istom principu po kojem je nedavno i RATEL odredio po kojoj će ceni „Telekom“ ustupiti svoju mrežu „Telenoru“, kao drugom operatoru fiksne telefonije – objasnio je naš sagovornik.
I nož i pogača
Naglasivši da je Srbija usvojila čitav niz dokumenata kojima se regulišu odnosi na otvorenom tržištu električne energije, Vlaisavljević je rekao da u ovom trenutku nedostaje jedino market-kod, koji je EMS bio u obavezi da predloži još 1. jula 2005. godine da bi ga AERS usvojio.
– Zašto je market-kod važan? Važan je zato što uvodi balansno odgovornu stranu u prenosnom sistemu. Takva strana u Srbiji je sada samo EPS. On je u obavezi da obezbedi i dovoljno energije i dovoljno snage da sistem prenosa električne energije može nesmetano da funkcioniše. Pri tome, prenosnim sistemom ne ide samo energija koju EPS proizvodi. Prošle godine, na primer, preko prenosne mreže Republike Srbije „preneto“ je oko devet milijardi kWh iz susednih država, od čega su dvadesetak trgovaca aktivnih na visokonaponskoj prenosnoj mreži EMS-a jedni drugima preprodali tri milijarde kWh, i to je uglavnom bilo to naše bilateralno tržištu električne energije. Dakle, ta energija je prolazila prenosnim sistemom Srbije, a EPS je bio dužan da EMS-u za potrebe balansiranja i pokrivanja gubitaka u ovom prenosu isporuči električnu energiju po regulisanoj ceni od prosečno 2,62 dinara za kWh. Pri tome, JP EPS nema nikakvog uticaja na to po kojoj ceni i koliko će se energije plasirati na visokonaponskom nivou. Tako je, na godišnjem nivou, u 2009. EPS po ovim cenama isporučio EMS-u oko 1,2 milijarde kilovat-sati ukupno balansne energije i energije za pokrivanje gubitaka. Pored toga, sve vreme je morao da drži nivo rezervne snage u svom sistemu, kako bi prenosni sistem Republike Srbije mogao sigurno i stabilno da funkcioniše. Istina, prema evropskim direktivama i domaćoj regulativi, JP EMS ima obavezu da brine o rezervi snage, ali u praksi to još nije zaživelo. Tako, slikovito rečeno, JP EPS obezbeđuje JP EMS-u i nož i pogaču, a on treba samo da preseče. Da je jedino to bilo cilj, sigur- no je da ne bi ni došlo do razdvajanja EPS-a i EMS-a – ocenio je Vlaisavljević skrenuvši pažnju da JP EMS ima obavezu da pripremi market-kod upravo stoga što teret balansa i sigurnosti rada prenosnog sistema treba, adekvatno svome učešću, da preuzmu svi učesnici na tržištu električne energije u Srbiji.
Vlaisavljević je kazao da je u poslednje tri-četiri godine regulisana cena kilovat-sata na visokom napo- nu u Srbiji bila između 2,7 i 2,9 evrocenti za godišnju band isporuku električne energije. Za široku potrošnju, prosečna regulisana cena je u 2009. iznosila 4,8 evrocenti, budući da ona obuhvata i troškove prenosa i distribucije.
Niko se ne grabi za kupce
– U svakom slučaju, kada je reč o cenama, mnogi su skloni da kritikuju i daju savete, a da pri tom nisu upućeni ni u osnovne elemente regulisanih cena u Srbiji. Predlažu nam, na primer, da kupimo energiju na berzi, jer je navodno jeftinija nego kod EPS-a. Oni očito ne znaju da toj ceni energije sa berze, makar i da se dobije po 3,9 evrocenti za kWh za godišnju band isporuku, treba da se dodaju troškovi prenosa, balansiranja i distribucije. Uostalom, da nije tako i da ne mora sve to da se plati, verovatno bi se većina od 37 licenciranih trgovaca električnom energijom u Srbiji grabila da snabdeva krajnje potrošače, kupce, u ovoj zemlji. Pošto je kako jeste, oni Srbiju koriste uglavnom za tranzit, i to bez troška prenosa ako nema „gužve“, tj. zagušenja na interkonektivnim dalekovodima prema susednim državama – kazao je Vlaisavljević.
– Za razliku od trgovaca koji mogu da dobiju i besplatno korišćenje prenosnih veza Srbije, Elektropri- vreda Srbije mora, bilo gužve na vezama ili ne, da plaća trošak prenosa energije za svaki kilovat-sat koji plasira. Svu energiju koju proizvede u svojim elektranama ona mora preko prenosnog sistema EMS-a da dopremi do svojih distributivnih objekata. To je tehničko-tehnološka zakonitost svakog elektroenergetskog sistema, ali su zato pravila ekonomije različita i zavise od toga koliko koja zemlja želi da očuva nacionalnu elektroenergetsku kompaniju. Javno preduzeće Elektroprivreda Srbije sa svim svojim zavisnim privrednim društvima traži da se primeni pravilo po kome će, kao i u zemljama Evropske unije, svaki igrač na tržištu biti ravnopravan i svoju robu – kilovat-sate i kilovate snage – prodavati akterima na tržištu po tržišnim cenama. Tražimo, dakle, ni manje ni više nego što se daje drugima – istakao je Vlaisavljević.