elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

5 Mar 2010 - s media
Srbija mora da poboljša energetsku efikasnost

5 Mar 2010 - vesti
"Simens" pravi "zeleni" Kragujevac

2 Mar 2010 - novosti
Kilovati skuplji za 12,2 odsto

2 Mar 2010 - novosti
Nova brojila lek za krađu

1 Mar 2010 - kWh
Revitalizacije, rehabilitacije, nove tehnologije

1 Mar 2010 - kWh
PREDNOSTI I MANE POSLOVANjA NA BERZI

28 Feb 2010 - kurir
Od 1. marta skuplja struja

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 4299 do 4305 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


1 Mar 2010 - kWh - PREDNOSTI I MANE POSLOVANjA NA BERZI

U Srbiji već nekoliko godina postoji otvoreno tržište električne energije. Trgovina se odvija bilateralno, između trgovaca, koji, sudeći po broju licenciranih i količini energije kojom posluju, i te kako dobro prolaze. U ovoj trgovini učestvuje i JP EPS sa viškovima energije koju proizvodi. Ipak, za tržište električne energije u Srbiji i dalje važi da je neorganizovano. Nema berze, a ni dovoljno transparentnosti. O tome se, međutim, vrlo obazrivo i dvojako govori. Jedni smatraju da Beograd treba da preuzme inicijativu i osnuje berzu koja bi opsluživala trgovinu električnom energijom u regionu. Drugi, pak, tvrde da Srbija nema kapaciteta, ni u proizvodnji niti u finansijama, da se prihvati ovog posla.
I količine i cene
Sa oprezom se o berzi izjašnjavaju i ljudi iz EPS-a. Kažu, pre nego što bi se pojavio kao igrač na berzi, EPS bi morao značajno da ojača svoju finansijsku osnovu, jer berza traži gotov novac, da bi ga i ponudila. S tim se slažu i oni koji smatraju da Srbija i EPS nikako ne smeju inicijativu za osnivanje berze da prepuste drugima u regionu, i ne samo zato što bi to bio unosan posao. Kao važniji argument navode činjenicu da je Srbija jedina zemlja u regionu jugoistočne Evrope koja ima osam interkonektivnih „granica“ i uz to ima elektroprivrednu kompaniju koja može da bude učesnik-garant na berzi. Istina, za ovo poslednje koriste engleski termin „market-mejker“, koji ulazi u upotrebu kao i mnogi drugi koji su stigli s novim tehnologijama i novim tržišnim i društvenim odnosima.
A šta je to market-mejker (Market Maker)? O tome je nedavno u Beogradu govorio Vuk Stančić, ekonomista, Beograđanin, koji se godinama bavi trgovinom električnom energijom u Francuskoj. Prezentaciju pod naslovom „Berza električne energije i uloga market-mejkera“ organizovao je u JP EPS-u Dragan Vlaisavljević, direktor Direkcija EPS-a za trgovinu električnom energijom, a učestvovali su poslenici trgovinskog, finansijskog i pravnog sektora iz EPS-a, EMS-a, AERS-a i Privredne komore Srbije.
Stančić je, pre svega, govorio o tome šta je najznačajnije znati i imati pre nego što berza počne da radi. Rekao je da je EPS sada u sličnoj poziciji u kakvoj je bio EdF pre10 godina, pred otvaranje Francuske berze električne energije. Istakao je da na početku treba krenuti od „spot“ trgovine „dan unapred“, za šta se valja i unapred pripremiti.
Izrazivši uverenje da je berzanska trgovina transparentan i pošten pristup nacionalnim mrežama i tržištu, gde prodavci i kupci nemaju direktan kontakt, Stančić je rekao da je to, u suštini, i poštena trgovina. Osvrćući se na stanje u Srbiji, on je kazao da, pored prednosti koje ima zbog geografskog položaja i prekograničnih kapaciteta, postoje i dve osnovne mane. Prva je da nedostaje pravni okvir za berzansku trgovinu električnom energijom, a druga su česta „zagušenja“ na interkonektivnoj mreži.
Što se market-mejkera tiče, to je, uprošćeno rečeno, onaj učesnik (prodavac/kupac) na berzi koji garantuje da će u određenom periodu svakodnevno kupcima obezbeđivati određenu, minimalnu, količinu električne energije po određenoj od-do ceni. Zato što sve to garantuje, market-mejker obično plaća manju proviziju za ove svoje berzanske transakcije, ali je njegova uloga u prvom redu definisana time što on, kako je rekao Stančić, podržava likvidnost i stabilnost tržišta električne energije.
Kako sačuvati kredibilitet
Možda se može podvesti pod laičko viđenje, ali ovom novinaru se činilo da EPS već jeste market-mejker u onom smislu da držanjem obavezne rezerve u elektroenergetskom sistemu i obezbeđivanjem energije za balansiranje i realizaciju prenosa vrši funkciju garanta stabilnosti postojećeg, neorganizovanog bilateralnog, tržišta. Samo što za to nema uvećane, nego umanjene prihode, jer tu energiju prodaje po regulisanim, nižim cenama od tržišne.
No, vratimo se izlaganju gospodina Stančića. On je naveo da marketmejker treba da zadovolji tri osnovna uslova, kao garanciju na tržištu. Prvi je da može da održava „bid/ask spread”, to jest dati razmak između kupovne i prodajne cene megavat-sata. Drugi je da na određenom nivou može da obezbedi kupoprodajne količine energije i da takve cene i količine garantuje tokom određenog perioda u toku dana.
Navodeći nekoliko primera kojima je ilustrovao kako se marketmejker ponaša u transakcijama na berzi, Stančić je objasnio da ovakav učesnik može značajno da uveća svoj prihod ukoliko, recimo, spusti ugovoreni spread (razliku u ceni) ispod ugovorenog. Izračunao je da bi market-mejker, koji je ugovorio spread od 30 evrocenti, a uspeo da ga održava na 20 evrocenti tokom hiljadu satnih perioda u godini, za vreme u koje su prosečno obavljane transakcije od po sto megavat-sati, uštedeo više od 3.300 evra. Ta ušteda došla bi otuda što bi ga berza nagradila smanjenjem provizije za deset evrocenti po svakom MWh u ukupnim ovim transakcijama. Takva je, barem, praksa na berzama u Evropi.
Gde je ovde zamka? Na prvi pogled čini se da je jedino važno imati dovoljno proizvodnih kapaciteta da se garantuju određene količine električne energije i da je sve ostalo manje-više fakultativno, a ušteda je maltene sasvim izvesna. Stančić je rekao da nije tako. U uslovima kada krenu turbulencije na berzi, nije lako ispoštovati nijednu odredbu ugovora. Kada struje nema, nema je niko dovoljno. Još gore je iskakanje sa cenama, jer se u tom slučaju urušava sopstveni kredibilitetna tržištu, a tržište teško prašta.
– Uostalom – objasnio je Stančić – status market-mejkera na berzi i jeste ustanovljen zato da bi se obezbedila stabilnost tržišta i u pog- ledu dostupnosti energije i u pogledu cena. Događalo se da na berzi, u pojedinim satima, cena megavat-sata dostigne i hiljadu evra, ali to su ekstremi. Transparentnost i kontrola rada berze prosto ne dopuštaju velike i česte oscilacije, a marketmejkeri su dodatni „zaštitnici“ stabilnosti. Ako se iznenada pojavi neki veći nedostatak energije na datom tržištu, regulator će i te kako proveriti da neko nije isključio elektranu iz pogona kako bi „naduvao“ cenu struje na berzi. Što se sa- mih transakcija na berzi tiče, tu je pre svega kontrola same berze, zatim kontrola centralnog obračunskog zavoda, koji kontroliše po satnom proizvodu i zaduženjima, pa kontrola regulatornog tela i samih učesnika na berzi, koji mogu da kontrolišu cene i količine u odnosu na sopstvene narudžbine, ali ne i ostalih učesnika – kazao je Stančić.
Poseban deo izlaganja on je posvetio radu berze na razvijenom tržištu električne energije, objasnivši kako se odvija intradnevna trgovina u toku dana, koja se obično obavlja najkasnije sat pre fizičke isporuke energije. Grafikonima je pokazao kako su se na Francuskoj i Nemačkoj berzi konsolidovale referentne cene električne energije, zaključivši da počeci jesu teški, jer treba izgraditi kredibilitet u novim tržišnim uslovima i stići do referentne cene, a pri tome odoleti kritikama neupućenih.
– No, povećana aktivnost gradi i mogućnost za razvoj – istakao je Stančić.
Ne bez kvalifikovanih kupaca
Posle izlaganja Vuka Stančića, Dragan Vlaisavljević je objasnio da unutrašnje tržište električne energije u Srbiji, krajnji potrošači, ne bi imali koristi od toga što bi EPS bio market-mejker ukoliko kvalifikovani kupci ne bi bili upućeni da električnu energiju kupuju na berzi.
– Mi i sada imamo slobodno tržište, istina samo bilateralno, ali niko od kvalifikovanih kupaca neće na taj način da nabavlja energiju. Sada JP EPS plasira na tržištu onoliko energije koliko može, a u situaciji kada bi bio market-mejker, EPS bi bio obavezan da svakodnevno daje određene količine za trgovinu na berzi. Tu energiju bi kupovali trgovci i plasirali je (bez domaćih kvalifikovanih kupaca) na tržištima zemalja u susedstvu, što bi značilo da bi tamošnji krajnji kupci dobijali jeftiniju električnu energiju. Dakle, bez kvalifikovanih srpskih kupaca berza u Srbiji bi omogućila trgovcima da povoljnije kupuju energiju od EPS, čime bi oni postali konkurentniji od trgovaca susednih tržišta, odnosno imali bi uslove da ostvare veću profitnu stopu. Zato je u pripremama za otvaranje berze nezaobilazno da se prethodno kvalifikovani kupci upute na otvoreno tržište i berzu, što se može učiniti odgovarajućim tarifnim sistemom ili Zakonom o energetici. Takva rešenja su moguća i već su primenjena u drugim zemljama. Ukoliko i dalje ostane da veliki industrijski, uslužni ili trgovinski centri, na primer, mogu da biraju između kvalifikovanog i statusa tarifnog kupca, pri čemu je tarifna cena niža od tržišne, JP EPS, kao market-mejker na berzi, bio bi prinuđen da deo svakodnevne svoje proizvodnje plasira gotovo isključivo na dobrobit trgovaca – kazao je Vlaisavljević.