elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

25 Apr 2010 - s media
EPS zabeležio gubitak od devet milijardi dinara

23 Apr 2010 - politika
Srbija energetski već u EU

23 Apr 2010 - kWh
NOVI ELEKTROFILTERI U TE „MORAVA“

23 Apr 2010 - kWh
EE SITUACIJA:Mirno i stabilno

23 Apr 2010 - kWh
Spušten novi rotor

21 Apr 2010 - novosti
Mega posao sa Italijanima

18 Apr 2010 - rtv
Struja iz čuruškog biogas postrijenja

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 4236 do 4242 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


23 Apr 2010 - kWh - NOVI ELEKTROFILTERI U TE „MORAVA“

Rešenje do koga su došli naši stručnjaci daje bolje rezultate od filtera koji su donedavno nabavljani iz inostranstva, jeftiniji su, a vazduh čiste i od onih najsitnijih zagađujućih čestica kojima će se ekološka regulativa u Evropi tek pozabaviti
Elektrofilteri nisu od presudnog značaja za rad termoelektrana – one, tehnički gledano, mogu da funkcionišu i bez njih. Međutim, ako se pođe od podatka da se čak 22 odsto težine uglja koji ulazi u kotao, ili kilogram do kilogram i po ovog „pogonskog goriva“ po svakom proizvedenom kilovat-času pretvara u leteći pepeo, sasvim je jasno da su blokovi bez ugrađenih fil- tera nezamislivi. Ulaganja u ova ekološka postrojenja nisu mala – nekada su iznosila pet do šest miliona evra za blok 200 MW – 300 MW, danas su bezmalo udvostručena. Najskuplja stavka tu je čelik, u elektrofilteru ga ima oko dve hiljade tona, a on košta, kada se u cenu uračuna i rad, dva do tri evra po kilogramu.
Za elektrofilter ugrađen u Termoelektranu „Morava“ već su se zainteresovali i stranci. Rešenje do koga su došli domaći stručnjaci, praksa je pokazala, daje bolje rezultate od filtera koji su donedavno nabavljani iz uvoza. Novi filter „traži“ manje čelika, dakle, jevtiniji je, a vazduh „oslobađa“ i onih najsitnijih zagađujućih čestica kojima će se ekološka regulativa u Evropi tek pozabaviti.

Brže reagovanje, manja erozija

– Filteri koji su ugrađivani u blokove naših elektrana imaju takozvano pedesetohercno rešenje za napajanje, a regulacija procesa filtera obavlja se pomoću tiristora. I stare i nove generacije filtera rade po istom principu. Ova postrojenja imaju „sendvič“ načinjen od ploča površine 20, 30 pa i 40 hiljada kvadratnih metara, dok dimenzije komore filtera premašuju 10–15 metara. Između ploča struji vazduh, dimni gasovi koji sa prašinom izlaze iz kotla. Zahvaljujući kontrolisanom električnom polju zagađujuće čestice dospevaju na takozvanu taložnu elektrodu. Sa nje odlaze u levak, a zatim na deponiju. Jedna od mana dosadašnjih rešenja jeste spora reakcija upravljačkog sistema kod pojave električnog luka, odnosno, kratkog spoja koji valja što pre prekinuti, a to zbog tromosti tiristora i velike energije luka nije bilo lako izvesti. Posledica su oštećenja, stvaranje kratera na elektrodama koje uspešno mogu da izdvajaju pepeo samo ako su ravne.
Zato su do sada remonti morali da se rade često, a to je posao gotovo identičan izradi novog filtera. Na drugoj strani, iako su ti prekidi po pravilu kraći od sekunde, tokom njih filteri ne rade i u vazduh odlaze znatno veće količine zagađujućih čestica – kaže za kWh profesor dr Slobodan Vukosavić, sa Odseka za energetiku Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, tvorac prvog domaćeg elektrofiltera koji je zainteresovao i strance.
Trebalo je, dakle, kaže naš sagovornik, otkloniti nedostatke pedesetohercnog rešenja, naći način da se brže reaguje.
– Elektrofilteri koje smo razvili upravljaju naponom uz korišćenje takozvanih IGBT tranzistora koji se mogu uključivati i isključivati u vremenu koje se meri mikrosekundama. Ovim tranzistorima smo ovladali dok smo razvijali robote za automobilsku industriju. Zahvaljujući novom rešenju znatno brže može da se reaguje kada se pojavi električni luk, a njegova energija je čak deset puta manja. To znači deset puta manju eroziju elektroda i isto toliko kraću beznaponsku pauzu. Dakle, skraćuje se interval u kome se intenzivno emituju zagađujuće materije. Takođe, ovladali smo i tehnikom uz koju možemo da se približimo maksimalnom potrebnom naponu i održavamo ga, bez premašivanja granice na kojoj dolazi do stvaranja električnog luka zahvaljujući čemu ovaj sistem radi neprekidno, za razliku od pedesetohercnog koji je tokom svakih 10 milisekundi aktivan svega tri–četiri milisekunde. Na ovaj način se sa manjom površinom elektroda, odnosno, manje čelika postiže isti efekat čišćenja. Ušteda je oko 30 odsto. Umesto dve hiljade tona, u naš filter je ugrađeno je 1.400 tona čelika – navodi profesor Vukosavić.

Uskoro i u TENT A

Novo rešenje u TE „Morava“ preduhitrilo je, po svemu sudeći, i evropsko zakonodavstvo. U iščekivanju novih pravila koja će obuhvatiti i prečišćavanje najsitnijih zagađujućih čestica, nazvanih PM 10, koje mogu da uđu u pluća i alveole i tako zamaraju imuni sistem, u ovoj elektrani se levak u kome se one talože, umesto jedanput u smeni, kako je bilo donedavno, sada čisti na svaki sat.
Novi filter je razvijen na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu uz saradnju sa stručnjacima instituta „Mihajlo Pupin“ i „Nikola Tesla“. U proizvodnji su korišćene usluge „Minela“ dok su aktivni delovi visokonaponskog transformatora načinjeni u firmi „Stemp“.
– U EPS-u se pre pet godina pojavila ideja da se poboljša upravljanje pedesetohercnim rešenjem filtera, što je inicirao direktor Boško Buha, i što je rezultovalo sistemom intermitantnog napajanja koje je značajno poboljšalo karakteristike pedesetohercnih sistema. Potom se pristupilo razvoju novog visokofrekventnog napajanja za elektrofilter za koji su se istovremeno zainteresovali i svetski proizvođači. U međuvremenu, usled tehničkih i tehnoloških problema i problema pouzdanosti, veliki broj proizvođača se povukao sa tržišta.
Elektrotehnički fakultet je, međutim, uspeo da razvije, konsoliduje i verifikuje domaći proizvod, visokofrekventno napajanje filtera koje daje iz- vrsne rezultate u TE „Morava” – navodi naš sagovornik.
Prema najavama, posle „Morave“, još četiri nova, visokofrekventna filtera trebalo bi ove godine da budu ugrađena u TENT A, a za njega je zainteresovana i poljska firma „Rafako“, kaže profesor Vukosavić. – Ono što bi sada valjalo uraditi jeste obezbediti uslove za proizvodnju čeličnih ploča novih elektrofiltera. Naime, nova tehnologija napajanja i upravljanja filterom koju je osvojio Elektrotehnički fakultet omogućuje da se ostvari tehnički i ekonomski optimum, ali se više od 90 odsto cene svake nove instalacije odnosi pre svega na čeličnu konstrukciju koja nije tehnološki zahtevna ali ipak vezuje najveći deo radne snage i finansijskih sredstava. Ukoliko se zadržimo na statusu isporučioca intelektualne svojine i tehnologije stranim proizvođačima, pozitivne efekte naših dosadašnjih dostignuća osetiće relativno mali broj istraživača i inženjera koji su u posao uključeni. Dovođenje domaćih firmi u ravan sa strancima na poslovima velikih radova u EPS može delovati ambiciozno. S druge strane, poznato je da su naši varioci vrlo traženi. Spajanje tih kvaliteta i potencijala sa tehnološkim vrhovima koje dostiže domaća nauka traži samo nešto savesniju organizaciju.