elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

6 Jul 2010 - politika
„Kostolac” (ne)sporan za Kineze

6 Jul 2010 - danas
EPS da ostane u rukama države

5 Jul 2010 - blic
Kako Dunav pravi struju

5 Jul 2010 - novosti
Nema para za ulaganja

4 Jul 2010 - politika
EPS i SECI Energia osnovali preduzeće

4 Jul 2010 - pink
Struja još neće poskupeti

30 Jun 2010 - novosti
Skupi zeleni kilovati

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 4145 do 4151 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


5 Jul 2010 - blic - Kako Dunav pravi struju

Kada Dunav na nekih deset kilometara uzvodno od Kladova zavrti šest moćnih turbina hidroelektrane Đerdap I, onda se u jednom danu proizvede struja koja bi mogla da podmiri potrebe pomenutog gradića za gotovo pola godine.
Međutim, struja iz ove hidroelektrane je rezervisana za naše najveće gradove – Beograd i Niš, a da se u ovom evropskom gigantu sve može opisati kao najveće, svedoče voda, beton i čelik koji se mere stotinama, neretko i hiljadama tona. Baš kao što brana Đerdapa I već 40 godina predstavlja most između Srbije i Rumunije, tako i samu hidroelektranu dele ove dve zemlje. Obe strane na raspolaganju imaju po šest hidroagregata, a zaposleni svakodnevno, osim na regulaciji visine reke, zajedno rade i na prevođenju brodova s jedne na drugu stranu brane. Razlika u visini vode iznosi 20 metara, pa bez brodskih prevodnica prolazak ne bi bio moguć. Kako tvrde zaposleni, taj posao je ništa manje važan, a Đerdap se zbog toga i zove – hidroenergetski i plovidbeni sistem.

Proizvodnja struje

Ipak, ono po čemu je Đerdap najpoznatiji je proizvodnja struje, a kada se završi revitalizacija koja je u toku, hidroelektrana će je proizvoditi 10 odsto više nego ranije. Sama proizvodnja počinje sa turbinama koje se nalaze ispod mašinske hale hidroelektrane. Samo težina jedne od šest lopatica čelične turbine iznosi 16,5 tona, a pričvršćene su šrafovima teškim 90 kilograma.
Deo agregata koji Dunav okreće brzinom od 71 obrtaj u minuti težak je oko 1.300 tona, a kako objašnjavaju inženjeri, to je samo početak čitavog procesa, jer je mehaničku energiju, prevedenu turbinama iz Dunava, potrebno pretvoriti u električnu. To se radi zahvaljujući impozantnim rotorima i statorima. Turbina se nastavlja na rotor čija težina iznosi 630 tona. Takav rotor, zahvaljujući snazi vode, vrti se u 330 tona teškom statoru.
Iako je prečnik rotora petnaestak metara, rastojanje između njega i statora iznosi svega 19 milimetara, a baš u tom procesu, zahvaljujući elektromagnetnoj indukciji, nastaje struja. Ona se dalje, odgovarajućom opremom, prenosi do blok-transformatora. Tu joj se menja napon, sa 400 na 15,75 kilovolti, a struja se dalje šalje u razvodno postrojenje iz kojeg se dalekovodima transportuje za Beograd, Niš i Bor, dok jedan dalekovod ide ka Rumuniji.
U lokalnim trafo-stanicama napon će se transformisati u 220 volti i struja distribuirati do krajnjih korisnika. Ove promene su neophodne kako bi se na putu od Đerdapa do domaćinstva u Beogradu ili Nišu izgubilo što manje struje.

Komandni centar

Količina proizvedene struje zavisi od protoka vode koji, opet, zavisi od visine vode u jezeru koje brana formira. Međutim, sa regulacijom visine vode u jezeru se mora biti oprezan. Primera radi, ako bi ona bila veća nego što okolnosti dozvoljavaju, moglo bi se dogoditi da Dunav poplavi deo Vojvodine!
Zbog toga, ali i mnogih drugih okolnosti, postoji Komandni centar koji zapravo predstavlja i mozak čitavog sistema. Svi podaci neophodni za funkcionisanje hidroelektrane šalju se tamo, a obrađuju ih industrijski računari. Osim visine vode u jezeru, tu je i merenje protoka vode kroz turbinu, temperature, upravljanje opterećenjem među generatorima, sinhronizacija sistema, podizanje i obaranje snage, uključenje i isključenje agregata... Postoji i mogućnost sekundarne regulacije, što znači da je daljinskim sistemom radom hidroelektrane moguće upravljati i iz centrale u Beogradu.

Brodska predvodnica

S dužinom od 310 metara i širinom od 34 metra, prevodnice spadaju među najveće u svetu. Sastoje se od dve komore u koje brodovi postepeno ulaze. Zahvaljujući pumpama, nivo vode se u njima diže i spušta, a brodovi posle 70, odnosno 90 minuta, uspešno savladavaju dvadesetak metara razlike u vodostaju. U komorama se nalaze i kamere putem kojih se čitav proces prevođenja nadgleda iz tornja postavljenog na dvadeset metara iznad zemlje. U njemu se, kako nam objašnjava kapetan Nikola Pavlović, osim procesa prevođenja putem radara, GPS uređaja, ali i dvogleda, nadziru brodovi na Dunavu. Predvodnice postoje i na našoj i na rumunskoj strani, a svakog ponedeljka menjaju smer iz kojeg prevode brodove.

Bliznakinja iz Brazila

Hidroelektrana se projektuje na osnovu postojećih prirodnih uslova, pre svega širine reke, odnosno prema njenom padu i protoku, pa je svaka jedinstvena. Igrom slučaja, postoji identična hidroelektrana Đerdapu I, i to u Brazilu. Zove se Segredo, a i ona, kao i Đerdap I, koristi rusku tehnologiju.