elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

6 Okt 2010 - danas
Devet zemalja u energetskoj strategiji

5 Okt 2010 - novosti
Tender odmerava kilovate

5 Okt 2010 - kurir
NAGRADA ENERGY GLOBE ZA SAMOGREJNU EKO-KUĆU

4 Okt 2010 - rtv
Industrijska revolucija obnovljive energije

3 Okt 2010 - kWh
Dva basena za ceo vek

3 Okt 2010 - blic
Do posla s brojilima samo uz strane proizvođače

3 Okt 2010 - danas
Za energetsku efikasnost 30 miliona evra

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 4075 do 4081 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


3 Okt 2010 - kWh - Dva basena za ceo vek

Ima li Srbija dovoljno rezervi uglja da na lignitu bazira strategiju razvoja energetike do sredine ovoga veka? Doskora, tačnije do Rezolucije UN 1244, ovo pitanje zvučalo bi potpuno smešno jer je oko 15 milijardi tona geoloških rezervi lignita na Kosmetu moglo da potraje više vekova. Ali, kako je Srbija zasada onemogućena da koristi ugalj u svojoj južnoj pokrajini, pogledi su ostali uprti samo u kolubarski i kostolački basen, o čijim rezervama ima egzaktnih pokazatelja, ali i različitih tumačenja.
Pozivajući se na istraživanja, prof. dr Vladimir Pavlović, sa Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, inače šef Katedre za površinsku eksploataciju uglja, kazao je da, pored rezervi na Kosovu i Metohiji, Srbija u svom centralnom delu ima više od dve milijarde tona uglja, što je dovoljno za površinsku eksploataciju do kraja ovoga veka. I to, kako ističe, ne samo za rad postojećih i najavljenih termoelektrana, nego i za dodatnih još hiljadu megavata.

I ovaj vek je – vek uglja

– Ugalj je stabilan i siguran izvor energije na celoj planeti. Čak je i lepo raspoređen. Nije kao nafta: neko je ima u izobilju, a neko uopšte nema. Uglja na planeti Zemlji ima praktično neiscrpno, za neko naše još primitivno shvatanje života i sagorevanja uglja. Naravno, treba videti šta će se dešavati za pola veka, pričaju o fuziji, videće se. A izvora života na planeti uvek ima. Dok je Sunca, biće ga. Samo – mnogo košta! – skrenuo je pažnju na globalni aspekt rezervi energenata prof. Pavlović dodavši da su jedino minerali neobnovljivi izvori.
Milan Jakovljević, pomoćnik direktora u Direkciji EPS-a za proizvodnju energije, naveo je da Elektroprivreda Srbije svoju strategiju razvoja zasniva na istraženim rezervama lignita u kolubarskom i kostolačkom basenu i da pri tome planove za površinsku eksploataciju oročava do sredine ovoga veka. „To je ono što je utvrđeno kao resurs i o čemu nema više nikakve dvojbe, ni u pogledu količina niti kalorične vrednosti ili uslova eksploatacije“, objasnio je Jakovljević.
Naše sledeće pitanje, ne po značaju, već po intrigantnosti, bilo je isplati li se da se u kolubarskom basenu, recimo, izmeštaju naselja, rečni tokovi, Ibarska magistrala, železnička pruga... da bi se otkopavao lignit slabe kalorične vrednosti kada već postoje mogućnosti za druge vrste energenata?
– Susrećem se ja – kazao je prof. Pavlović – s takvim pitanjima i na drugim mestima. Nuklearni i gasni lobiji rade svoj posao, i to im ne treba zamerati. Čovek, međutim, treba da se izmakne od sopstvenih, direktnih interesa i stvari sagledava sveopštije. Uostalom, treba pitati ljude koji znaju bolje od drugih. A što se uglja tiče, na osnovu američkih, ruskih, kineskih istraživanja, potpuno je jasno da će on kao energent u celom svetu obeležiti i ovaj, 21. vek, i pored toga što se sistematski i sve više istražuju i drugi izvori energije. Zašto bi, onda, Srbija odustajala od energenta koji ima na svom tlu i koji joj omogućuje značajnu energetsku nezavisnost!
Milan Jakovljević je podsetio da je logika u ovoj proizvodnji u tome što je ugalj jeftin energent.
– Svaka zemlja koja ima uglja – re- kao je on – neizostavno ga koristi za proizvodnju električne energije. Ugalj je velikim delom važan energent u SAD, Nemačkoj, Rusiji, Kini.... Termoelektrane na ugalj i/ili nuklearne elektrane predstavljaju osnovu svakog elektroenergetskog sistema, jer pokrivaju baznu potrošnju električne energije, onu koja se ne menja s vremenom. I gasne elektrane mogu da rade kao bazne, ali kod njih je limitirajući faktor visoka cena gasa. Hidroelektrane su ograničene prirodnim i klimatskim uslovima, kao i vetrogeneratori. Takođe, dosta se govori i o potpuno novim izvorima energije, koji će navodno biti dostupni već sredinom ovoga veka, ali, dok ih ne dobijemo, teško da će se iko odreći uglja. Sve u svemu, i pored velikog pritiska ekologa, ugalj i nuklearno gorivo zasada nemaju ozbiljnu alternativu. Profesor Pavlović bio je izričit: – Srbija nije u manjku s rezervama uglja. Nama nedostaje strategija za realizaciju proizvodnje uglja, kao i prateća regulativa za njeno ostvarivanje. U zaostatku smo i sa izgradnjom rudarskih i termokapaciteta i sa donošenjem odgovarajućih odluka o realizaciji strateških ciljeva. Ovo što se sada događa sa izmeštanjem groblja u Vreocima drastičan je primer nesprovođenja strateških ciljeva u energetskom razvoju. Ako je država proglasila opšti interes na određenom prostoru, onda ona mora da upotrebi sve zakonske procedure da taj interes zaštiti, kako se to radi u svim demokratski razvijenim zemljama.
– Odlaganje preseljenja groblja i naselja u Vreocima ostavlja ozbiljne posledice na obezbeđenje uglja za termoelektrane već od 2012. godine, jer novi kop ne može da se otvori za manje od pet godina, ali pogubno bi bilo ukoliko bi zbog neodlučnosti državnih organa Vreoci postali šablon za ponovljeno ponašanje u svim budućim preseljenjima objekata i naselja pod kojima leže rezerve uglja – naglasio je prof Pavlović.

Eksploatacija i dalje isplativa

To što su bagere na „Polju De“ u „Kolubari“ zaustavili protesti građana ipak je otvorilo neka nova pitanja u pogledu isplativosti eksploatacije uglja. Jakovljević, pak, smatra da je to što se događa u Vreocima više primer urbanističkog haosa u kome je Srbija skoro trideset godina.
– Ovde je sasvim uobičajeno da vlasnik (korisnik) zemljišta izgradi objekat na njivi, ne pitajući nikoga da li to može ili ne. U Nemačkoj bi za tako nešto bio drastično kažnjen, a sredina bi ga tretirala kao asocijalnu osobu budući da nikome ne pada na pamet ni da drvo zasadi u svom dvorištu bez dozvole nadležnih – kazao je on.
– Nažalost, posledice urbanističkog haosa u Srbiji najviše pogađaju EPS, kao najvećeg korisnika zemljišta pribavljenog eksproprijacijom, ali cenu svega plaćaju građani Srbije. Zaustavljanje rudarskih radova na prostoru Vreoca dobija dodatnu težinu, i cenu, time što, ako se problem odmah ne reši, neće biti dovoljno uglja za termoelektrane u narednih nekoliko godina – istakao je Jakovljević.
No, vratimo se kvalitetu uglja u Srbiji i ekonomskoj isplativosti njegove eksploatacije. Prof. Pavlović je na ovo direktno pitanje kazao da svuda u svetu kvalitet uglja, ali ne samo uglja, već i ruda metala, opada i usložnjavaju se uslovi njihove eksploatacije.
– To o neisplativosti eksploatacije je floskula koju je neko izmislio iz neznanja i nepoznavanja sveta uopšte. Činjenica je da se do mineralnih sirovina sve teže dolazi, jer je čovek najpre otkopavao ležišta koja su bila najdostupnija. Sada se stiglo do težih i dubljih lokacija, ali i za to postoje rešenja. Tehnika neprestano napreduje, tako da može da se savlada svaka prepreka. Sa dobrom opremom, dobrim iskustvom i selektivnim otkopavanjem svako ležište je dostupno. Mi u Srbiji imamo dovoljno kadrova koji mogu da savladaju sva tehnička pitanja eksploatacije uglja – naglasio je prof. Pavlović.
On je dodao da se ni u jedno polje ne ulazi dok se prethodno ne uradi fizibiliti studija, kojom mora decidirano da se pokaže da je eksploatacija uglja na tom prostoru ekonomski isplativa. U tom kontekstu pomenuo je studiju isplativosti za otvaranje novog kopa „Radljevo“, koja je nedavno promovisana u EPS-u, o čemu donosimo opširniju informaciju u ovom broju. Pri tome, prof. Pavlović je rekao da je eksploatacija uglja ne samo na kopu „Radljevo“, već i u celom kolubarskom basenu veoma ekonomski isplativa.
Jakovljevića smo pitali – zar nije jeftinije uvoziti lignit i dovoziti ga Dunavom i Savom nego do ležišta u Srbiji stizati kao da smo na putovanju u središte Zemlje Žila Verna?
– Lignit zbog svoje niske cene uopšte nije pogodan za dug transport. Najduže može da se prevozi na 20–30 kilometara. Ali, nije reč samo o tome, kao što se ni u isplativosti eksploatacije ne ceni samo čisto ekonomska opravdanost, izražena profitom. Za stabilan rad termoelektrana bitno je da su u neposrednoj blizini i kopovi i tekuća voda. TENT ima Savu, TE „Kostolac“ – Dunav. Kopovi su im na domaku. To je već dovoljno elemenata da proizvodnja uglja i električne energije imaju primat u ukupnoj industrijskoj proizvodnji u Srbiji i da se u razvoju energetike oslanjamo, pre svega, na sopstvene izvore. Istovremeno, to je dovoljno preduslova da se očuva energetska nezavisnost zemlje – rekao je Jakovljević.

Domaća proizvodnja uvećava zaposlenost

Pored ovih, naizgled samo tehničkih, pogodnosti, Jakovljević se osvrnuo i na tzv. prateće prednosti domaće proizvodnje električne energije iz uglja, koje i te kako mogu da budu, i najčešće jesu, opredeljujuće.
Na prvom mestu on je naveo da proizvodnja električne energije iz uglja, pored stalno zaposlenih u privrednim društvima EPS-a, dodatno upošljava barem još tri puta više ljudi kod dobavljača opreme i rezervnih delova, održavaoca te opreme i raznih izvršilaca konsultantskih, zanatskih i drugih usluga. Upošljava se gotovo celokupna lokalna industrija u okruženju rudarskog basena i termoelektrana.
– Kod proizvodnje električne energije iz gasa ili nuklearnog goriva, koja se često zastupa, ovaj prateći pozitivni efekat gotovo u potpunosti izostaje, jer je tu reč o visokoautomatizovanim pogonima sa uvozno potpuno zavisnom tehnologijom. Kod takve proizvodnje zanemarljivo je učešće domaće privrede – naglasio je Jakovljević i dodao da su, sa aspekta makroekonomije, veliki sistemi, poput EPS-a, preduslov za opstajanje malih i srednjih preduzeća.
Poseban aspekt domaće eksploatacije uglja predstavlja zaštita životne sredine i naročito obaveze za smanjivanje emisije ugljen-diok- sida. Oba naša sagovornika podsetila su na plan EPS-a da značajna sredstva uloži u projekte kojima će se popraviti stanje i smanjivati zagađivanje vazduha, vodotokova i zemljišta, i istovremeno obavljati rekultivacija zemljišta na otkopanim površinama.
Rekli su da to poskupljuje proizvodnju uglja i električne energije, ali da Srbija i sebe radi i radi ispunjenja zahteva Evropske unije mora sa ovim problemima da se uhvati u koštac. Jakovljević je naveo da u Srbiji električna energija nije jeftina samo zato što je jeftin ugalj nego i stoga što potrošač u Srbiji ne plaća visoke ekološke takse kakve plaća, na primer, kupac u Nemačkoj.
Na kraju, ovom novinaru bilo je posebno zanimljivo da su eminentni stručnjaci za površinsku eksploataciju uglja, predstavnici raznih institucija i organizacija, na međunarodnom savetovanju posvećenom aktuelizaciji Programa eksploatacije uglja u realizaciji Strategije razvoja energetike, koje je krajem juna ove godine održano u Topoli, između ostalog, zaključili da treba ubrzano nastaviti sa doistraživanjem rezervi uglja na postojećim kopovima i uraditi elaborate o rezervama za nove površinske kopove. Nije objašnjeno da li je to u vezi sa tvrdnjom u jednom stručnom radu prezentovanom na ovom skupu, da se u EPS-u tek formira „jedinstvena baza geoloških podataka, kako bi se objedinili svi dosadašnji i budući geološki podaci pri istraživanju ugljenosnih basena EPS-a“. Čini se, međutim, da je ovaj zaključak najbolja ilustracija ocene: „Imamo uglja, ali nemamo kontrolu nad njegovim korišćenjem“, koju je za naš list takođe izneo prof. Pavlović.